Junake svojih priča Ranko Krstajić istražuje i oblikuje u scenama i dijalozima svojevrsne pozornice čiji dekor čine oronuli kvartovi grada, neugledne kafane, straćare i ćumezi, mansarde i višeznačno ’izmajmljeni’ sobičci, kao komore za upečatljivost samoće, u kojima se prvo lice junaka suočava sa neobičnim situacijama i pitanjima svesti, sa tajnama i otkrićima ljudske prirode.