
Konferencija srpskih nacionalnih organizacija iz zemalja regiona organizovala je u Srpskoj kući u Podgorici Akademsku tribinu na temu „Istorija srpskog naroda u Jugoslaviji“, u okviru koje je promovisana knjiga „Istorija srpskog naroda u Jugoslaviji: Od ujedinjenja do Aprilskog rata /1918–1941/“. Knjiga predstavlja značajan istorijski poduhvat Srpske književne zadruge iz Beograda, zamišljen kao nastavak čuvene desetotomne istorije srpskog naroda.
Ova savremena sinteza bavi se knjučnim razdobljem između dva svjetska rata i pruža ozbiljan, metodološki utemeljen uvid u složenu društveno-političku i kulturnu realnost u kojoj se srpski narod nalazio u okviru Kraljevine SHS i kasnije Jugoslavije.
Na tribini su, osim urednika književnika Budimira Dubaka, učestvovali jedan od autora istoričar dr Stanislav Sretenović, glavni urednik Srpske književne zadruge dr Nikola Marinković, kao i upravnik te institucije dr Duško Babić.
Otvarajući tribinu i predstavljajući učesnike književnik Budimir Dubak je kazao da se iz knjige jasno sagledava kako je od samog osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, ta država imala konstrukcionu grešku, generički toliko krupnu da je sama građevina bila neodrživa.
„To pokazuje istorijski slijed događaja, prilika i odnosa naroda u zajedničkoj Kraljevini. U tim ozbiljnim nesuglasicama i neprijateljstvima dominira hrvatska netrpeljivost prema Srbima. O tome na poseban način svjedoči i poglavlje Istorije pod naslovom „Jezička kultura i politika u međuratnom periodu“ filologa dr Aleksandra Milanovića. Period rušenja Jugoslavije trajao je gotovo cijeli jedan vijek uz zastašujuće posledice po srpski narod. Ni danas od te tragične zablude ne možemo da se oporavimo, niti da se od nje sasvim oslobodimo“, kazao je Dubak.
„Ova knjiga zaista predstavlja jedan iskorak u istraživanju veoma kompleksne tematike i problematike Kraljevine SHS i Jugoslavije između dva svjetska rata. Mogu da kažem i potvrdim da je ovo prvo djelo koje je oslobođeno ideologije i jedne metodologije koja je preovladavala srpskom istoriografijom više od pola vijeka, a to je marksističko-lenjinističko-titoistička interpretacija. Ovo je knjiga koja razbija mitove ideološkog karaktera i koja je zasnovana na kritičkoj istoriografiji i na izvorima, velikom broju primarnih istorijskih izvora, dakle onih izvora koje smo našli po evropskim arhivima, u arhivima u Srbiji i regionu, memoarima, svjedočanstvima i zapisima iz štampe, što knjizi daje posebnu vrijednost“, kazao je dr Sretenović.
Glavni urednik Srpske književne zadruge dr Nikola Marinković ocijenio je da je riječ o jedinstvenom istoriografskom projektu koji prvi put sistematski obrađuje međuratni period Kraljevine Jugoslavije, nastojeći da ga prikaže što vjernije istorijskoj stvarnosti.
„U stvaranju ovog djela učestvovalo je sedam autora, istoričari Stanislav Sretenović, Dušan Fundić, Dragan Bakić i Vojislav Pavlović, dok su za oblasti jezika, književnosti i umjetnosti bili zaduženi Aleksandar Milanović, Slađana Jaćimović i Igor Borozan i oni su obuhvatili čitav međuratni period tako da se ovi nastavci čitaju gdje jedan autor staje, drugi počinje. Po prvi put je napisana Istorija međuratnog jezičkog pitanja i umjetnosti onakva kakva je bila, bez uljepšavanja. Kraljevina Jugoslavija je bila zemlja paradoksa i ukoliko ne naučimo zbog čega je to tako bilo u tom periodu, zbog čega ti paradoksi nisu razriješeni ni u Titovoj Jugoslaviji, vidjećemo iz narednih tomova koliko je, zapravo, Titova Jugoslavija bila slična Kraljevini Jugoslaviji. Ukoliko ne naučimo nešto iz tih problema sa kojima smo se susreli u Kraljevini Jugoslaviji bojim se da ni 21. vijek nećemo moći da pretvorimo u vijek naših pobjeda. Ti narodi sa kojima smo se sukobljavali u Jugoslaviji ostali su da žive pored nas, njihovi interesi su ostali isti, naši interesi su ostali isti, trvenja unutar Kraljevine Jugoslavije mnogo više nego sukobi republičkih i partijskih elita u Titovoj Jugoslaviji nam pokazuju u kom pravcu se moramo organizovati u vremenu koje je pred nama i, zapravo, o tome je ova knjiga“, rekao je dr Marinković.
Upravnik Srpske književne zadruge dr Duško Babić je rekao da je „Istorija srpskog naroda u Jugoslaviji“ jedno od najvažnijih dela koje su objavili poslednjih godina. Prema njegovim rečima, knjiga je zamišljena kao nastavak desetotomne SKZ-ove „Istorije srpskog naroda“, koja se bila završila sa 1918. godinom i stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
„Mislim da je važno ovo što smo mi započeli sa ovim prvim tomom od tri projektovana.Ova knjiga obuhvata period između dva rata, sledeća bi bila period rata do 1945. godine, a ona koja dođe posle nje trebalo bi da pokrije period do raspada Jugoslavije, odnosno do 1991. godine. To, po meni, nije samo naučni, istoriografski zadatak i obaveza naše kulture i nauke, to je jedan znak zrelosti koju smo, ili dosegli ili smo na putu ka njoj, da kao narod učimo iz svoje prošlosti. Srbi sa Jugoslavijom nisu dobili ništa ili skoro ništa, a ono što se 1918. godine činilo kao dobitak – objedinjavanje naroda u jedan državni okvir, vrijeme je obesmislilo i poništilo. Čitaoce čekaju pitanja da li je vrijedilo što su se Srbi zbog Jugoslavije odrekli sopstvene državne tradicije, što su se kao pobjednici u Prvom svetskom ratu stavili u istu ravan sa poraženima, žrtvovali ime jezika i zalagali da se odreknu pisma“, kazao je, između ostalog, dr Babić.
Promocija ovog značajnog izdanja Srpske književne zadruge okupila je brojne ljubitelje istorije i književnosti, potvrđujući interesovanje za savremene interpretacije prošlosti i naučno utemeljena istraživanja o ključnim periodima 20. vijeka.
Tekst: Saša Jevrić/foto: Bojan Bulatović
LINK: https://pvsvitanje.me/?p=14335
