Radio Kontakt Plus, 22. mart 2022.
Srpska književna zadruga ove godine obeležava 130 godina postojanja. U Kosovskoj Mitrovici održan je program posvećen ovoj kulturnoj i izdavačkoj instituciji.
Foto: Radio Kontakt Plus
Srpska književna zadruga osnovana je 29. aprila 1892. godine. Njeni osnivači bili su: Stojan Novaković, Jovan Jovanović Zmaj, Ljubomir Stojanović, Ljubomir Kovačević, Svetislav Vulović, Milan Jovanović Batut, kao i drugi tadašnji značajni srpski pisci i naučnici. Za prvog predsednika Zadruge izabran je istoričar, državnik i filolog Stojan Novaković, a za potpredsednika pesnik Jovan Jovanović Zmaj, koji je i autor čuvenog znaka SKZ. Kroz dugu istoriju, koja povezuje čak tri veka, uvek su na čelu Zadruge bili najznačajniji srpski pisci i naučnici.
Srpska književna zadruga je najstarija izdavačka kuća u Srbiji, kulturna institucija iznad svega, koja baštini nacionalnu kulturu, kazao je direktor mitrovičke Gradske biblioteke, Milan Mihajlović:
„Umetnost je moć, savršenstvo prirode, duhovno zračenje jednog naroda. Ona nije hleb, ali svakako jeste zrno života. To zrno života već 130 godina na najbolji mogući način čuva i neguje Srpska književna zadruga“.
Kada nešto traje u jednoj kulturi 130 godina onda mora da u sebi ima neku posebnu snagu i poseban razlog i što je nastalo i što toliko traje – ocenio je upravnik Srpske književne zadruge, Duško Babić.
Ističe da su SKZ i Kosovo i Metohija bliski i da je najbolje mesto da se govori o ovoj instituciji zapravo KiM, jer je, ističe, kosovska misao sržni deo srpskog identiteta:
„Ta kosovska misao je ovaj narod kao duhovnu zajednicu stvorila i očuvala u svim vekovima naše burne i teške istorije. Ja se usuđujem da kažem da je takva misao, kosovska misao, kosovska tradicija sa svim onim sakralnim, zavetnim, svetim što ona u sebi čuva, zapravo unutra kao svoju imanentnu potrebu nosila jednu takvu instituciju, pojavu jedne takve institucije… Institucija koja će, sve ono što je kosovska misao baštinila i očuvala – da institucionalizuje i da svemu tome da jednu formu, oblik institucije kakve su gradili veliki evropske narodi“.
S druge strane, Zadruga je neumitno upućena na ideju Kosova i kosovske misije, dodao je:
„Zapravo ona je zato i nastala, da čuva ono najvrednije i najsvetije što je naša kultura ostvarila u dugim vekovima svog trajanja“.
Babić je podsetio i na citat iz osnivačke povelje SKZ – da bi zadruga trebalo da „okuplja oko ognjišta sve sinove srpskog naroda ma gde živeli“.
„Zadrugu i danas doživljavam kao duhovno ognjište koje nas okuplja, sve ljude našeg jezika, vere, pisma, pamćenja u jednu veliku duhovnu zajednicu, jer narod ako nije povezan nekim duhovnim vezama, ako nije takva duhovna zajednica, ako u sebi ne čuva nešto svetlo i vredno i veliko, ako nije večita škola morala i vrednosti, on je obična rulja, on nije narod“, kazao je.
„Da bismo ostali takva zajednica potrebno je da čuvamo naš nacionalni jezik, naše nacionalno pismo, našu veru i sve vrednosti koje su u tome nastale i sačuvane“ – zaključio je.
Glavni urednik SKZ, Dragan Lakićević, podsetio je na broj izdanja i uspehe SKZ.
Zadruga je objavljivala dela Desanke Maksimović, Ive Andrića, Branka Ćopića, Vaska Pope, Miloša Crnjanskog, Meše Selimovića…
Do Drugog svetskog rata objavljeno je 300 naslova. Kroz ediciju „Plavo kolo“ objavljeno 760 naslova, a 761. biće nova knjiga Emira Kusturice „Vidiš li da ne vidim“.
Lakićević je podsetio i na citat iz knjige „Sveti Sava i Kosovski zavet“ nekadašnjeg predsednika SKZ-a Radovana Samardžića:
„Primer SKZ pokazuje koliko je jednom narodu i to u vremenima najvećih iskušenja potreban čvrst duhovni stožer. I u trenucima najvećih iskušenja i stradanja, knjige SKZ okupljale su srpski narod oko njegovih istinskih vrednosti i davale pouzdanje da će sve nevolje preživeti“.
Da bi se zaista shvatila uloga i značaj SKZ dovoljno je dobro oslušnuti sve tri reči u njenom imenu, traje tako dugo i drži se tako visoko zato što je srpska, zato što je književna i zato što je zadruga – kazao je pisac Branislav Bane Matić:
„Kultura i prosveta najsigurniji su oslonac modernog društva, osnovni uslov duhovnog jedinstva i napretka naroda srpskog. I kad sve drugo potone u prah i mrklinu, ovu luč sačuvaj sine kao kandilo, ono zrno iz kojeg će sve poonovo nići“.
„Posle Andrića i Samardžića, Pope ili Raičkovića, Raketića, Babića, Lakićevića, o SKZ možda bi trebalo govoriti samo čitanjem. Ovde na Kosovu utoliko pre i utoliko više“, zaključio je.
U SKZ se, kako je večeras saopšteno na događaju, učlanilo oko 20-ak lokalnih pisaca, a među novim članovima su i institucije poput mitrovičke Gimnazije, Medicinske škole…
Tokom događaja nastupila je i vokalna solistkinja Jelena Spirić, guslar Stanko Adžić, a stihove su recitovali lokalni pesnici.
Organizatori događaja su Gradska biblioteka „Vuk Karadžić“ i Studentski centar „Priština“ sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Pokrovitelj događaja je Privremeni organ opštine Kosovska Mitrovica.