Srpski istoričar književnosti, akademik i univerzitetski profesor Vojislav Đurić, bio je osnivač Katedre za opštu književnost i teoriju književnosti na beogradskom Filozofskom fakultetu (jedne od preteča Filološkog fakulteta) i Instituta za teoriju književnosti i umetnosti.
Rođen je u mestu Malo Krčmare kod Rače Kragujevačke. Završio je gimnaziju u Kragujevcu, a potom studirao književnost u Beogradu, gde je i doktorirao 1939. godine. Radio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu sve do 1960. godine, kada je prešao na novoosnovani Filološki fakultet.
Dopisni član Odeljenja literature i jezika SANU postao je 21. decembra 1961. godine, a za redovnog člana je izabran 16. decembra 1965. godine. Bio je na mestu sekretara Odeljenja literature i jezika, od 1963. do 1974. godine, kada je postao generalni sekretar SANU, a zatim i potpredsednik, od 1977. do 1981. godine.
Bio je član i predsednik nekoliko odbora SANU: Odbor za književne teorije, MAO za jugoslovenske narodne umotvorine, Hilandarski odbor, Odbor za kritička izdanja srpskih pisaca, Odbor za proučavanje istorije književnosti, Odbor za balkanske narodne umotvorine.
Vojislav Đurić bio je predsednik Srpske književne zadruge 1957–1961. godine.
Sastavljač je „Antologije narodnih junačkih pesama“, čije prvo izdanje je štampano 1947. godine. Knjiga je imala veći broj izdanja, a od 2001. se štampa pod nazivom „Antologija srpskih narodnih junačkih pesama“. Izdanju iz 2013. godine pridodat je pogovor koji je napisao književnik Milorad Đurić (1937–2013), njegov sin.
Značajnije nagrade: Sedmojulska nagrada Srbije (1969), Plaketa SANU povodom 100-godišnjice, Vukova nagrada (1994), Nagrada SKZ za životno delo (1994), Orden rada sa zlatnim vencem (1961), Orden rada sa crvenom zastavom (1964), Orden Republike sa srebrnim vencem (1983), Počasni član srpskog PEN centra (1998).

