Svetislav Vulović predložio je ime „Dositej Obradović”, a da u podnaslovu stoji „Srpska književna zadruga”, što je usvojeno kao konačno ime.
Ovo „intimno” ime je pokušalo da premosti sve postojeće književne, umetničke, društvene pa i političke razlike koje su postojale između njenih članova. Nastojalo se da se, poput nekadašnje zadruge, okupe ljudi oko zajedničkog intersa, koji je u ovom slučaju bio opšti – stvoriti knjižnicu za sve delove srpskog naroda.
