[…] onda se mi ne ustežemo da obeležimo Srpsku Književnu Zadrugu kao najpozvaniju i najspremniju da se stavi na čelo novog knjižarskog pokreta u srpskom narodu.
*
Svaki koji prati rad Srpske Književne Zadruge biće zapazio da ona odista uči narod osećanju nacionalnog jedinstva i navikava ga da to osećanje nije suprotno građanskim dužnostima pojedinih država u kojima Srbi žive; biće zapazio da Srpska Književna Zadruga i dosadašnjim svojim radom osnažava književnost u težnjama tog našeg nacionalnog ideala.
Prema svemu, dakle, mislimo da je za ostvarenje Glavne Srpske Zadružne Knjižare najspremnija Srpska Književna Zadruga.
Ako se varamo, rado bi čuli i drukčije mišljenje; a ako je pravo da bude ovako kako želimo, dao bi Bog da se što skorije pristupi i ostvarenju.
Rista J. Odavić (16. mart 1900. godine, Beograd)
Izvor: „Srpska književna zadruga : 1892–1914: dokumenta” [prir. Jelica Reljić i Miroslav Perišić], Arhiv Srbije, Beograd, 2017, str. 114–115.