U ponedeljak, 28. novembra, u 78. godini preminuo je Rajko Petrov Nogo, veliki srpski pesnik i autor Srpske književne zadruge.
***
Jutros je, na prvi dan velikog posta, usud ispisao iz života i preselio u večnost istoriju srpske književnosti pesnika Rajka Petrova Noga. Gospod ga je rano lišio topline porodičnog okrića, ali mu je kao siročetu dao snagu i dar da hrabro i dostojanstveno iskorača svoju životnu stazu i da kao veliki pesnik udarce sudbine neizbrisivo pretoči u svoje lirske kardiograme. Kao potomka solunca i svojih duhovnih predaka mladobosanaca, Dučića i Šantića, i njega su duboko oboleli svi jadi celog srpskog roda, a posebno njegovog hercegovačkog zavičaja.
Gojko Đogo
***
Rajko Petrov Nogo je bio pesnik izuzetne jezičke moći, evokativne snage i gotovo savršenog artizma. Retki su pesnici koji su tako inventivno ukrštali tradicionalno i moderno, istorijsko i savremeno, profano i sveto, lično i kolektivno. A niko u našoj poeziji nije tako sugestivno i potresno preplitao svoj slučaj siročeta sa sudbinom srpskog naroda, ličnu tugu sa istorijskom i moralnom tugom koja je pritom prožeta nekom zaumnom vedrinom udesa. Napisao je niz antologijskih pesama, soneta naročito i nezaboravne stranice lirske proze o svome ubogom zavičaju. Gotovo celu deceniju, ophrvan teškom bolešću, on se i bukvalno rvao i natpevavao sa smrću.
Đorđo Sladoje


