Pažljivom analizom kritičke recepcije Andrićevih dela, Srebro dolazi do zaključka da je dugo prisustvo ovoga pisca u Francuskoj ambivalentno i da je, tokom tog dugog perioda, Andrić nailazio na različit i često oprečan prijem: bio je slavljen ali i zaboravljan, izazivao je divljenje ali i bio ignorisan, ostajući, paradoksalno, za svaku novu generaciju kritičara pisac koga tek treba otkriti. Zašto je to tako? Ova studija pokušava da ponudi odgovore na postavljeno pitanje. S obzirom na važnost teme i stručne kompetencije autora, ova knjiga će biti dragoceno štivo kako proučavaocima srpske književnosti, tako i široj čitalačkoj publici.
Iz pogovora knjizi Ivo Andrić u francuskom ključu
„Činjenica je da je teško izbeći pomalo paradoksalni zaključak koji proishodi iz naše analize, a koji bi se u najkraćem mogao formulisati na sledeći način: iako je veoma dugo prisutan na francuskoj književnoj sceni, iako su mu na francuski prevedena sva značajna dela, iako je u brojnim kritičkim tekstovima tretiran, i čak slavljen, kao veliki evropski pisac, jedan od najvećih u HH veku, naš nobelovac ne zauzima u Francuskoj mesto koje mu po svemu pripada – mesto u elitnom krugu stranih pisaca koje, kako nalaže poželjni nivo opšte kulture, svakako treba pročitati.”
Na ovo paradoksalno pitanje knjiga Milivoja Srebra pokušava da odgovori, prateći recepciju Ive Andrića u tri faze. Prva je vezana za njegovo otkrivanje i prevode romana, druga obuhvata sedamdesete godine i prevode pripovedaka, dok treća faza objedinjuje devedesete godine prethodnog i početak ovog veka. U ovoj fazi Andrić je „ponovo” otkriven kao važan pisac, ali je dominantno ratni kontekst njegove recepcije ponovo omeo njegovo puno razumevanje.
Ili za njega nije bilo ni prilike, ni mogućnosti, ni volje u jednoj kulturi koja je bila imperijalna…



