Pesnik egzistencije Đura Jakšić je prva temeljno napisana naučna studija o ovom autoru u srpskoj književnosti. Kritički preispitujući uvrežene ocene o Jakšiću, koje su od ovog pesnika napravile svojevrstan mit u srpskoj kulturi, Nenad Nikolić je pokazao šta je zaista prava vrednost Jakšićeve poezije i zbog čega je on veliki pesnik srpske književnosti.
Studija podeljena u pet celina. U uvodnoj autor predstavlja pregled postojećih sudova i predstava o Jakšiću, pokazujući kako su oni nastali. Nikolić detaljno analizira poreklo mita o Jakšiću kao i udeo vodećih istoričara srpske književnosti u njegovom održavanju ili opovrgavanju. Zatim, opredeljujući se za drugačiji vid analize, započinje tumačenje Jakšićeve poezije hronološki.
Tri centralna poglavlja knjige posvećena su različitim dekadama u Jakšićevom stvaralaštvu, koje odgovaraju i promenama u njegovoj poeziji. Ako je u početku Jakšić težio da bude metafizički pesnik, da bi se zatim u metafiziku razočarao, šezdesetih je on bio pesnik resantimana – što je vrlo retko bilo naglašeno u tekstovima o njemu.
Međutim, sedamdesetih, a posebno se to vidi kroz 1875. godinu, Jakšić je postao nacionalni pesnik. Pokazujući šta je za Jakšića otadžbina, Nikolić istovremeno pokazuje i zašto je Jakšićev pesnički patriotizam (i nacionalizam) bio autentičan.
Konačno, u zaključnom poglavlju pod nazivom „Pesnik egzistencije“ Nikolić daje konačnu ocenu Jakšićevog pesništva, proširujući temelj za novo razumevanje romantizma u nas, koje ovaj autor zagovara još od knjige Branko, romantičarski pesnik.
Iz knjige
„Nelagodnost da se neko sa svega nekoliko izvanrednih, klasičnih pesama nazove velikim pesnikom treba da nestane: pesništvo Đure Jakšića velikim čine njegovi vrhovi na kojima širina pesničkih iskustava proistekla iz dubine uranjanja u egzistenciju daleko prevazilazi i „svetli grob“, na koji je Zmaj hteo da ga svede, i pesnikovu biografiju i psihologiju kojima je prečesto zamenjivano tumačenje njegovih pesničkih Ja.
Toliko je različitih egzistencijalnih iskustava stalo u malo Jakšićevih pesama da se njihovim čitanjem proživljava duboka, razuđena drama jednog pesničkog duha. Pesme su njeni činovi, i sami u sebi izuzetno dramatični, svedočanstvo bogatstva, strahote i lepote života, njegovih nesagledivih dubina i neodredivih visina, i njihovih međusobnih veza, često iskidanih.
Lepota koja se rađa kada iznad sveobuhvatne tame egzistencijalnog ponora nešto, makar i smrtnobledo, ipak zasvetli, čini nemogućim da posle pažljivog čitanja ovih pesama u svakom našem pogledu na Lunu ne bude pomalo prisutan i pesnik egzistencije Đura Jakšić.“
SADRŽAJ I UVOD POGLEDAJTE OVDE.



