Dobroslav Ružić (1854–1918) bio je profesor biologije, književnik, novinar, narodni poslanik, ministar, državni savetnik, blizak prijatelj Kralja Petra I Karađorđevića. Kao profesor u Užičkoj gimnaziji ozbiljno se bavio naučnim radom, osnovao je prvu prirodnjačku zbirku i Kabinet za antropologiju i objavio udžbenik Zoologija 1885. godine. Bio je pod velikim uticajem učenja prirodnjaka Ernsta Hekela i Čarlsa Darvina i u užičku palanku doneo naučni duh Evrope.
Na mestu predsednika Srpske književne zadruge bio je od 1906. do 1908. godine.
Među njegovim delima su i: Đerdani: namenjeno jednoj gospođici iz 1882, spis O bibliotekama iz 1901. i Pčela: život i razviće njeno iz 1890. godine.
Biografiju i literarnu zaostavštinu Dobroslava Ružića priredio je i objavio Slobodan Radović, pa su nam danas dostupne i zbirke eseja Žena i mirisi i Veliki ljudi.
Takođe, sačuvan je Ružićev nedovršeni rukopis Uspomena na kralja Petra, koji je pisao od 1903. do 1915. godine.
Njegova ćerka Vida bila je udata za Miloša Crnjanskog.