Drugi o nama, Zadrugin letopis
Lompar: Dužnost intelektualca je da govori istinu i kad ga napadaju
jun
Intelektualac mora prihvatiti rizik zastupanja strane koja će iznevjeriti vrijednosti u sudaru s realnošću, i on mora pristati da ostane na strani vrijednosti. Znači, mora povećati rizik javnog angažmana, kazao je dr Milo Lompar na Akademskoj tribini u Podgorici
U organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta i Srpskog informativno-kulturnog centra “Sveti Sava” održana je Akademska tribina na temu “Šta je to intelektualac?” bazirana na novoj knjizi prof. dr Mila Lompara “Oproštaj s intelektualcem” (Srpska književna zadruga iz Beograda i Centar za srpske studije iz Banja Luke). Publiku je u veče uveo urednik tribine književnik Budimir Dubak koji je prisutne u Plavoj sali Srpske kuće upoznao s bio-bibliografijom Lompara.
O knjizi, Lomparu i temi ove tribine potom je govorio prof. dr Dejan Mirović, navodeći da iako se čini da su intelektualci danas “vrsta koja izumire”, napadi autoritarnih vlasti u javnom prostoru na njih, uglavnom preko medija, gđe se pritom njima sužava prostor javnog govora, dokaz su da su intelektualci još uvijek bitni i potrebni društvu.
Sudbina su nam surogati i poluintelektualci
– Meni se čini da bi intelektualca danas trebala da odredi jedna činjenica, a koja je jedan od posljednjih detektora njegovog postojanja. A to je – da se zamjera i strani koju zastupa. Intelektualac može da se opredijeli za jednu stranu, klasnu, duhovnu, kakvu god, ali da bi opstao, on mora zastupati te vrijednosti na način koji će ga izložiti kritici te strane. On mora prihvatiti rizik zastupanja strane koja će iznevjeriti vrijednosti u sudaru s realnošću, i on mora pristati da ostane na strani vrijednosti. Znači, mora povećati rizik javnog angažmana. I drugo, u ovakvom rasporedu epohalnih sila, intelektualac mora prihvatiti svoju beznačajnost, a to je jako teško, jer je skoro puna tri vijeka živio u zamisli da je važan. I jest bilo važno, ali je to bilo čak i samoopsjenjujuće. I taj balon je otišao, i postali su drugi tipovi moći – propagandiste ili sekularnog sveštenika, provokatora, agenta, ili poluintelektualca, koji je naša sudbina danas. Ta vrsta surogata, poluintelektualac, danas je dominantan i medijski vidljiv – rekao je, između ostalog, Lompar.
– Da li je i količina napada kojima je neko izložen, odlika da se neko definiše kao intelektualac? Pogledajte samo koliko je počivši mitropolit Amfilohije bio napadan i u Podgorici i u Beogradu. Kad imate takvu vrstu neprincipijelne koalicije, kao u slučaju mitropolita Amfilohija ili dr Lompara, onda vidite da je intelektualac na pravom putu – rekao je Mirović, ističući da je dužnost intelektualca da govori istinu.
Potom je Lompar govorio na temu “Što je to intelektualac?”, navodeći da je prelomni istorijski momenat bitan za vidljivost (i definisanje pojma) intelektualca, Francuska revolucija. Tad se intelektualac pojavljuje kao “transmiter” između mase i moći – društvene sile. Pritom, mnjenje već tad uveliko formiraju mediji. Figura intelektualca, dodaje on, uspon bilježi u 19. vijeku, a u 20. vijeku kulminira, zahvaljujući upravo medijima. No, savremene tehnologije istiskuju potrebu kulturno-istorijskog, i evropskog poimanja intelektualca.
Nakon izlaganja Lompar je razgovarajući s publikom približio i pojasnio još neke književne i političke teme, vezane za nekadašnju Jugoslaviju.
Ž. J.