Kapelnik i njegova banda – ko se krije iza ovog engimatičnog i arhaičnog naslova? Pažljivi čitalac brzo će primetiti da reč „banda“ ovde ne označava skupinu „bandita”. Naprotiv, nekada je „banda“ bilo isto što i danas „bend”.
Drugim rečima, da li je Saša Radojčić napisao roman o muzičarima? U prvom planu ove knjige je sudbina prvog šefa orkestra u oslobođenoj Srbiji. Josif Šlezinger (1794–1870), po kome ime nosi nekoliko ulica i muzičkih škola u Srbiji, bio je Jevrejin iz Sombora, ali i srpski kompozitor i šef i osnivač Knjaževsko-srpske bande. Po činu je bio major srpske vojske.
Njegova čudesna subina: beg od kuće, potucanje po kafanama, rad u orkestrima mađarskih plemića, bila bi neobična i da nije drugu polovinu života proveo u Srbiji. Ipak, poziv kneza Miloša promenio je sve.
Po dolasku u Srbiju, Šlezinger je bio jedan od prvih stranaca koji su ovde bili u kulturnoj misiji. Svojim delom, on nije samo srpski dvor i vojsku približio evropskim uzorima, već je učinio i mnogo više. Putujući Srbijom, zapisujući narodne pesme i komponujući muziku za njih, on je prvi započeo sa čuvanjem naše muzičke kulture. Ovim velikim delom trajno se upisao u istoriju naroda koji ga je pozvao i kome je služio svojim delom.
Zbog svega toga, novi roman Saše Radojčića kombinuje nekoliko slojeva. To je biografski roman, napisan kao dramatična ispovest. Na drugom mestu, ovo je kulturna i politička povest Miloševe Srbije. Konačno, ovo je i knjiga o uzaludnm otporu jedne izuzetne ličnosti da se savladaju zaborav i smrt, kako lična tako i nacionalna.
Odlomak iz romana Kapelnik i njegova banda pročitajte OVDE.


