U tuđem životu i druge priče Srđana Milićevića donosi zbirku snažnih, duboko proživljenih priča o ljudima koje oblikuje prošlost u raznim vidovima: porodične tajne, ljubavni lomovi, rat, krivica i nemir savesti. Ovo je proza koja ne počiva na spoljašnjoj dramatici, već na unutrašnjim potresima – na onome što čovek nosi u sebi, često skriveno i od drugih i od samoga sebe.
Likovi Milićevićevih priča dolaze iz različitih sredina, vremena i životnih okolnosti: od sećanja na Drugi svetski rat, preko logora na hrvatskom primorju 1992, hercegovačkog ratišta, pa sve do Srbije devedesetih. Ipak, sve njih povezuje isto iskustvo: svako od njih na neki način živi pod teretom onoga što je bilo, a što se nije dovršilo, nije pretvoreno u priču ili oprošteno. Zato ova knjiga govori i o ličnom i o kolektivnom pamćenju, o porodičnim i istorijskim ožiljcima u kojima većina našeg naroda može da se prepozna, o traženju smisla u svetu u kome čovek često ne upravlja sopstvenim putem.
Posebna vrednost ove zbirke je u načinu na koji je napisana: jezik je miran, precizan i sugestivan, a pripovedanje zrelo, sigurno i lišeno patetike. Srđan Milićević ne pojednostavljuje ljude i njihove izbore, ne deli lake presude i ne nudi brza razrešenja. Umesto toga, on zalazi u unutrašnji život svojih junaka, pokazujući koliko su ljudske slabosti, strahovi, zablude i nade složeni, protivrečni i istiniti.
Zato U tuđem životu i druge priče nije samo zbirka kratke proze, već i knjiga o čoveku u vremenu, o njegovoj potrebi da razume sebe i druge, da sačuva dostojanstvo, ljubav, uspomenu i smisao. To je proza koja ostaje u čitaocu i posle čitanja – tiha, a snažna; svedena, a duboko potresna.
Ova knjiga je namenjena čitaocima koji u književnosti traže više od radnje, ali i više od pukog artizma: traže jezik koji nosi iskustvo i prozu koja ume da dotakne najosetljivija mesta ljudskog života.



