Tradicionalna svečanost „Vidovdanski recital“, posvećena uspomeni na Slobodana Rakitića, uglednog srpskog pesnika i nekadašnjeg predsednika SKZ, o 10. godišnjici pesnikove smrti održana je i ovog juna, na Vidovdan, u Vukovoj zadužbini.
Učestvovali su: sveštenik Milorad Sredojević i glumce Jana Salamadić i Nataša Lasica.
O Rakitiću je besedila dr Marija Jeftimijević Mihajlović, književna kritičarka i esejista (BESEDA).
***
Slobodan Rakitić pripada onom redu književnika koji su uticali i na tokove srpske duhovne, književne i kulturne misli i misije književnosti u celini. Njegov celokupan stvaralački angažman bio je čvrsto ukorenjen u srpsku tradiciju, srpsko duhovno nasleđe, ali i kosovsku misao kao osnovu našeg duhovnog i nacionalnog opredeljenja. Ali, treba istaći i to da je njegov osoben misaoni lirizam, sklonost ka metafizičkom i senzibilitet posebne vrste, svemu tome davao autentičan filozofski, lirski, ali često elegičan ton.
Za Slobodana Rakitića kosovska ideja, kosovka misao bila je osnovna, kao što je i kosovska zemlja osnovna, kako glasi naziv njegove zbirke iz 1988. godine…
U danu čije i samo ime kaže da je dan za vidanje, isceljenje, sabranje u duhu, i kalendarskoj godini od Vidovdana do Vidovdana, u kojoj se, osim pesnika Rakitića, sećamo i nedavno preminulih velikih pesnika Milovana Danojlića i Rajka Petrova Noga, podsećamo ovim i na svetkovinu poezije. Jer, tajnu istorije, kako kaže veliki Žarko Vidović, „ne tražimo u metafizici, nego u poeziji (epu-tragediji-romanu-liturgiji). A istorija je tamo gde je čoveku data pobeda nad smrću.“
Dr Marija Jeftimijević Mihajlović




