Sa Veselinom Čajkanovićem i knjigom Mit i religija u Srba započeto je sistematsko, naučno proučavanje srpske mitologije i religije, u skladu sa savremenim naučnim metodima i dostignućima iz ove oblasti. Pred nama je izuzetno delo – potrebno laicima i stručnjacima, srpskoj kulturi uopšte.
Iz predgovora knjizi Mit i religija u Srba
U čitavoj našoj nauci nema rezultata od dalekosežnijeg značaja nego što je konstatacija da je srpski narod do najnovijih vremena ostao privržen paganskoj veri. To je jedini veliki, hiljadugodišnji kontinuitet u postojanju srpskog naroda. Kakvi su bili pre VII veka, i pre doseljenja na Balkansko poluostrvo, u osnovi takvi ostali su najpopularniji praznici (Božić i slava) najrasprostranjeniji običaji (kumstvo i gostoprimstvo), najvažniji obredi (svadbeni i pogrebni), svi u tesnoj vezi sa prastarim kultom predaka — kao i mnoge druge manifestacije i ustanove.
Hrišćanska crkva, prinuđena na mnogobrojne kompromise (ne samo sa paganskim kultovima nego i sa paganskom magijom), morala je da se zadovolji degradiranjem glavnih paganskih bogova, vrhovnog boga u prvom redu, ali njena nastojanja u tome pravcu neuporedivo više su doprinela stvaranju narodnih predstava o đavolu nego o hrišćanskom Bogu. Srpski narod pokazao se veoma konzervativan u religijskim shvatanjima, osobito u kultu predaka — jezgru svoje religije, i čak je crkveno svetosavlje preradio u mitsko i mnogobožačko. (Vojislav Đurić)




