Branimir Kršić (Sisak, 1981), objavio je do sada četiri zbirke pesama, u kojima je posvedočio izuzetno lirsko jezičko umeće. U vremenu kada poezija sve više postaje proizvoljno nizanje anegdota pretvorenih u slike, Kršić je svesno odlučio da ide težim putem. U tom smislu, Prečnik praznini je svedočanstvo jedne asketske istrajnosti.
Zadubljen u sintaksu i zvučanje svog maternjeg jezika, Kršić je iznova i iznova (zaludu?) pokazivao da se i u prokazanoj lirskoj poeziji, koja pleni i melodijom i smislom, može i dalje svedočiti svet i vek. Od položaja čoveka u 21. veku, preko istorijskog usuda srpske kulture, pa sve do najdubljih slojeva jezika – Kršić je obuhvatio svojim pesmama.
Ritam njegovih stihova, koji se često oslanja i na arhaične ili sasvim drevne leksičke obrasce (iz crkvenoslovenskog ili staroslovenskog jezika) pokazuje jedan predan i tih, ali zato ne manje pouzdan, odnos prema tradiciji.
Istovremeno, bolna kritičnost prema sopstvenom plemenu i gorka ironija, pa i cinizam, koji se mogu prepoznati u njegovim novijim pesmama, pokazuju nam i da je ovaj pesnik itekako osetljiv za savremeni trenutak, vreme u kome se sve uzvišeno pretvara u nisko, samo prividno zadržavajući stari sjaj i lik.
Zbog svega toga, ovu knjigu iznosimo pred čitaoce prevashodno u nadi da će on ona baciti svetlo na pesnika Branimira Kršića, koji je nepravedno bio zapostavljen, gotovo i zaboravljen, sem među malim brojem posvećenika lirike.
Izabrane pesme pročitajte OVDE.



