Knjiga Misli Božidara Kneževića, u redakciji Saše Radojčića, predstavlja prvo celovito i kritički pouzdano izdanje jednog od najznačajnijih i ujedno najzapostavljenijih dela srpske filozofske i esejističke tradicije. Ovaj zbornik aforizama, proznih fragmenata i dubokoumnih uvida u istoriju, društvo, religiju, civilizaciju i čovekovu prirodu, pojavljuje se sada u punom obimu, sa rukopisnim dodacima i uredničkim postupkom koji omogućava konačno, celovito sagledavanje.
Božidar Knežević (1862–1905) bio je mislilac čije delo stoji na preseku srpske i evropske filozofske misli kraja XIX veka. Iako je u istoriji srpske književnosti prepoznat kao pisac istoriosofskih sinteza, njegove Misli otkrivaju ga i kao pesimističkog moralistu, duhovnog naslednika Paskala, Leopardija i Šopenhauera. U ovom izdanju, po prvi put su dosledno sabrani i objavljeni svi fragmenti objavljeni 1902. godine, kao i brojni naknadno pronađeni tekstovi, što omogućava uvid u puni opseg njegove misli.
U pogovoru, priređivač Saša Radojčić ukazuje na Kneževićevu originalnost, ali i na specifičan oblik kritičke distance koju zauzima prema civilizacijskom napretku. Njegova misao obiluje dijalektičkim paradoksima: civilizacija kao rastuće osvetljavanje sveta ujedno znači nestanak svetog; duh kao višak neutrošene energije; moral kao sloboda od potrebe i od koristi. U tom smislu, Kneževićevo delo nije samo filozofsko ili literarno svedočanstvo – ono je i hronika modernog osećaja nemoći, sveta u kome istina hladi, a zabluda greje.
Kneževićev stil, sažet i gnomski, privlači i savremenog čitaoca. Njegova sposobnost da duboke uvide izrazi u nekoliko redova čini ga ne samo bliskim tradiciji filozofskog aforizma već i pogodnim za nova čitanja u dobu fragmenata i kratkih formi.
Misli Božidara Kneževića u ovom obliku nisu samo izdavački događaj, već i kulturni poziv da se iznova promisle teme istine, pravde, društva i čoveka – teme koje stoje u srži svakog ozbiljnog pokušaja da se razume svet i mesto pojedinca u njemu.



