Azbučne molitve: od srednjovekovlja do 21. veka
U velikoj sali Srpske književne zadruge predstavljena je pesnička knjiga Zorana Đerića Azbučne molitve, za koju je autor nagrađen „Zmajevom nagradom” Matice srpske. Na predstavljanju su govorili autor, Lidija Mustedanagić i Nikola Marinković, urednik. Pesme je čitala Nataša Lasica, glumica. Domaćin događaja bio je Duško Babić, upravnik SKZ.
Lidija Mustedanagić se osvrnula na vizantijsku, evropsku i srpsku tradiciju azbučne molitve, koja je u poeziji Zorana Đerića dobila postmodernističko preoblikovanje. Na taj način je veliku eruditnu kulturu autor uspevao u nasleđenu formu iz duboke kulturne prošlosti:
– U većini pesama nalazimo brojna navođenja i citiranja, parafraziranja i pominjanja velikog korpusa književnog i neknjiževnog stvaralaštva, te naučničke akribije – od biologije, medicine do filologije, i drugog jezičkog arsenala pojmova i definicija, koje pesnik afirmiše u spletu svojih pesničkih meditacija, molitvenih obrazaca. Čak i kada se zanesemo čitanjem azbučne forme molitve koja unekoliko diktira način stepenovanja pojava, smisao i sadržaj uspevaju da lebde odrešeno od pomenute forme.
Glavni urednik Srpske književne zadruge, Nikola Marinković, istakao je složenost Đerićevog teksta, na čijem vrhu se nalazi specifičan metafizički sloj. Tim kombinovanjem tradicije, postmodernizma i široke erudicije on uspostavlja svoju osobenu poziciju u odnosu na dominante srpske poezije 21. veka:
– Poezija Zorana Đerića je i tradicionalna i moderna istovremeno. Ona je tradicionalna jer oživljava i uprisutnjuje neke od veoma starih pesničkih oblika, ali i moderna jer to čini na način koji odgovara modernom osećanju sveta i savremenom dobu u kojem se sve više brišu razlike između različitih tipova književnih rodova i vrsta, ali i između književnih i neknjiževnih tekstova. Karakteristično je, međutim, da je ovaj postupak više bio zastupljen u prozi, dok je poezija ipak čuvala nešto od svoje drevne iracionalističke motivacije. Azbučne molitve, otuda, prave razliku u odnosu na uobičajene tipove pesničkog govora u nas, ali tu razliku prave ne razlikovanja radi već iz dubljih poriva.





